Molitva pomoću brojanica jedan je od najstarijih načina molitve, koji naročito njeguju pravoslavni monasi. Same brojanice imaju simbolički karakter. Obično su crne boje i time nas upućuju da vodimo trezven i ozbiljan život u neprestanom pokajanju. Brojanice su ispletene od čiste ovčje vune, što nas podsjeća da smo mi slovjesne ovce Dobrog Pastira Gospoda Krista koji je sam kao Janje Gospodnje postradao za nas i izbavio nas od vječne smrti. Male brojanice imaju obično 33 čvorića. Postoje i veće brojanice od po 50, 100 ili 300 čvorića. Po jednom starom predanju bio je jedan monah koji je želio da načini vunenu brojanicu da bi odbrojavao svoje molitve, ali đavo mu je stalno razvezivao čvoriće koje bi ispleo. Jednom mu se javio anđeo i naučio ga da plete čvorić koji se sastoji od sedam upletenih križeva. To je jedan od najkompliciranijih čvorova na svijetu. Ovakvu brojanicu đavo nije mogao da rasplete.
Pored molitava koje se nalaze u molitveniku i redovno se čitaju u određeno doba dana, Crkva Kristova blagoslivlja svojim vjernicima da sve svoje molitve mogu nadopuniti ili zamijeniti kratkim molitvama koje se više puta učestalo i sabrano ponavljaju. One nam omogućavaju i pomažu da se lakše saberemo umom na same riječi molitve kako nam um ne bi lutao.
Kako, dakle da započnemo molitvu? Sabravši misli, uzmemo lijevom rukom kuglicu brojanice (ili križić), držeći je lagano između palca i kažiprsta. Osjenimo se znakom časnog križa desnom rukom i tiho počnemo molitvu odbrojavajući svaku pojedinu molitvu jednim čvorićem.
Najčešća molitva kojom se molimo na brojanice je tzv. ISUSOVA MOLITVA koja glasi:
GOSPODE, ISUSE KRISTE, SINE BOŽJI, POMILUJ ME GREŠNOGA!
ili u kraćem obliku:
GOSPODE, ISUSE KRISTE, POMILUJ ME!
ISUSOVA MOLITVA je najvažnija molitva svakog pravoslavnog kršćanina. Ona po crkvenim pravilima može da zamjeni sve druge. Pošto je osvećena samim imenom Krista Boga, ona u naše srce nizvodi božansku blagodat i unosi neiskazani duševni mir kada se učestalo ponavlja. Mnogi pravoslavni kršćani toliko su se na nju navikli da neprestano drže na usnama i u svom srcu ime Isusa Krista, pa čak i za vrijeme sna, jer kada se naviknemo na nju čestim izgovaranjem, ona postaje mehanizam koji se odvija kao npr. proces disanja. Najveća sila ove molitve leži u samome imenu ISUSA KRISTA, koje izgoni iz našeg srca svaku smutnju i nemir i unosi božanski mir.
Pored Isusove molitve kršćani se redovno mole Presvetoj Bogorodici i svetiteljima i to na sljedeći način:
PRESVETA BOGORODICE SPASI ME GREŠNOGA.
SVETI (ime svetitelja) MOLI BOGA ZA MENE GREŠNOGA.
Pomoću brojanice možemo da se molimo za svoje bližnje, svoj narod i to tako što na prvom čvoriću brojanice izgovorimo sljedeće riječi:
GOSPODE ISUSE KRISTE POMILUJ SLUGU (Sluge, Sluškinju, narod) SVOGA___( ime ili više imena sa spiska)., a na ostalim čvorićima ne ponavljamo ime onoga za koga se molimo ako ih ima više, već govorimo:
GOSPODE ISUSE KRISTE POMILUJ POMENUTE SLUGE SVOJE.
Također, možemo da se molimo i za umrle srodnike:
GOSPODE ISUSE KRISTE UPOKOJ DUŠE USNULIH SLUGU SVOJIH.. (imena),
a dalje:
GOSPODE ISUSE KRISTE UPOKOJ DUŠE POMENUTIH SLUGU SVOJIH.
Kada smo sami dobro je da izaberemo neko tiho mjesto i da riječi molitve govorimo tiho, šapatom. Pravoslavni kršćani najčešće se mole stojeći pred ikonama i upaljenim kandilom, ali može da se mole i sjedeći ili ležeći kada smo tjelesno iscrpljeni ili bolesni. Korisno je da se poslije svake izgovorene molitve prekrižimo. Na taj način se naša pažnja lakše veže za riječi molitve. Međutim, molitva na brojanice može da se prakticira na svakom mjestu i u svakoj situaciji. U autobusu, vlaku, čekaonicama, prilikom šetnje ili čak nekog razgovora u kome aktivno ne sudjelujemo. Mnogi kršćani pred spavanje osjene križem svoju postelju i legnu u krevet zajedno sa brojanicom tiho se moleći dok ne zaspu. Ujutro kada se probude odmah se uhvate brojanice i tako započnu svoj dan molitvom.
Veoma je korisno odvojiti uvečer pred spavanje i ujutro po buđenju određeno vrijeme koje ćemo posvetiti molitvi na brojanice. Apostol Pavle nas uči da se molimo neprestano. Svakako, kada smo u društvu ne možemo se moliti na isti način kao kada smo sami. U tom slučaju ne treba privlačiti pažnju nikakvim čudnovatim ponašanjem, već naprosto šuteći u sebi izgovarati molitvu prateći je neprimjetno okretanjem brojanice. Molitva se u sebi može sasvim lako vršiti pokretanjem jezika pri zatvorenim ustima i mislenim praćenjem riječi molitve. Ukratko rečeno, možemo se moliti uvijek i svagdje, a da to niko drugi ne zna osim Boga kome se molimo i nas samih. Svako namjerno privlačenje pažnje drugih ljudi oko nas prilikom molitve strano je duhu istinske molitve, koju moramo da vršimo u pokajanju i smirenju, skromno i tiho u tajnoj odaji srca svoga.
Prilikom molitve na brojanice Sveti Oci apsolutno zabranjuju bilo kakvo maštanje i zamišljanje slika. Naša pažnja mora isključivo biti sabrana na riječi molitve. To se postiže upornim trudom i vježbanjem pažnje, ali i polaganim proiznošenjem riječi molive bez žurbe da što prije postignemo određeni broj. Bog čuje i uslišava samo onu molitvu koja se sabrano vrši. Ipak pažnju je teško odmah postići zato se savjetuje da se molitva i u trenucima rasijanosti izgovara, jer učestalim ponavljanjem molitve naš um se postepeno navikava na nju i tako se stiže pažnja u molitvi.
Zapravo najbolji način da se naučimo molitvi je da odlučimo da je ponavljamo bez obzira da li uspijevali da se saberemo ili ne. Kao što kap po kap vode može da izdubi i najtvrđi kamen tako i učestalost molitve bez obzira koliko nam ona još bila rasijana, može da dovede do čiste i sabrane molitve.
Brojanica se može u trenucima kada je ne koristimo držati u džepu, ili ako je mala oko ruke. Ipak nije lijepo privlačiti pažnju svojim brojanicama, a pogotovo ne igrati se njima prstima u dokolici. One služe isključivo za molitvu, a ne za igru ili za ukras. Prema brojanicama smo dužni da imamo dolično poštovanje. Monasi i monahinje koji pletu brojanice i sami se mole za vrijeme svog rada i zato su brojanice plod molitve i osvećene su njome
Zato, braćo i sestre prionimo na molitvu Gospodu Isusu Kristu I njegovim svetima za sebe i za svoje bližnje, kako bismo za vrijeme ovoga kratkoga zemaljskoga života zadobili božansku blagodat SVETOGA DUHA, u udostojali se vječne nagrade na nebesima. Gospod je uvijek sa nama, na svakom mjestu, jer On nas uči da je carstvo nebesko u nama, u našim srcima. Dakle potrebno je samo da mi uvijek budemo sa Njim kroz MOLITVU i druge svete vrline.
Svakako, važno je da znamo da će naša molitva zaista biti plodotvorna samo ukoliko je potkrijepimo DJELATNIM PODVIGOM vjere kroz svete postove, milostinju i druga djela. Veoma je opasno baviti se molitvom bez čestog ispovijedanja svojih sagrešenja duhovniku ili parohijskom svećeniku, kao i bez svakodnevnog podviga smirenja i trpljivosti prema svojim ukućanima i kolegama na poslu.
Bog ne prima i ne sluša svaku molitvu, posebno ne molitvu čovjeka čija je savjest obremenjena zlopamćenjem ili mržnjom prema bližnjima. Gospod nas uči da se prvo izmirimo sa bratom svojim, pa da tek onda prinesemo žrtvu Bogu, tj. čistu molitvu u smirenju i skrušenosti srca.
Kada nas neko razgnjevi ili nam učini neku nepravdu dobro je prije početka čitanja svojih redovnih molitava okrenuti jednu brojanicu sa molitvom:
GOSPODE POMILUJ SLUGU SVOGA (ime) I MENE GREŠNOGA NJEGOVIM MOLITVAMA.
Zaista je nemoguće zadobiti ijednu kršćansku vrlinu bez blagodati Božje, a nju dobivamo prvenstveno molitvom.
Zato je MOLITVA - CARICA VRLINA koja nas uzvodi ka samome Bogu i sjedinjuje sa njim.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.